Slikarska tehnika PASTEL
Slikarska tehnika Pastel
Riječ pastel je preuzeta od
talijanske riječi „pastello“ što znači pasta (tehnika koja kao slikarsko ili
crtaće sredstvo koristi suhu boja u obliku štapića). Pastel se sastoji od
kromatskog pigmenta, minimalne količine veziva (tutkalo, gumiarabika, celulozna
veziva kao metilceluloza...) i akromatskog pigmenta: bijeli ili crni. Umjesto
bijelog pigmenta može se koristiti talk, gips ili glina. Pigmentni prah u
pastelima sličan je prahu koji se koristi za uljane boje. Pastelni štapići,
ovisno o količini i vrsti veziva, kao i o vrsti pigmenata, proizvode se u tri
do četiri tvrdoće. Intenzivnost boje ovisi o količini bijele ili crne osnovne
mase u određenom pastelu. Trag pastela je mekan i baršunast. Meki pasteli su
pogodni za tonske gradacije, ispunjavanje ploha odnosno slikanje. Tvrdim pastelima izvode se konture ili čisti
linearni crtež.
Zbog prašnjave strukture,
sipkosti i mekoće, pastel se može razmazivati po podlozi. Boja se lagano skida
krpicom, vatom ili mekom gumicom. Pastel se može nanositi u nekoliko slojeva,
što omogućuje miješanje boja na samoj podlozi i stvaranje bogatstva tonova.
Nakon slikanja ili crtanja poželjno je fiksirati pastel na papru fiksativom.
U novije vrijeme proizvode se
kolekcije uljenih i voštano-smolnih pastela kojima nije potreban nikakav
fiksativ. Daju intenzivnije boje ali nemaju mekoću suhog pastela. Osnovna je
razlika što uljani pastel izgleda kao obojeni vosak dok je suhi pastel više
sličan kredi. S uljanim pastelom se ne može postići fino gradiranje boja kao sa
suhim pastelom.
Podloga za pastel je svaki
papir ili karton koji ima takvu teksturu da se trag poteza pastelnom bojom
zadržava na površini.
Jean-Baptiste-Siméon Chardin
Edgar Degas
E. Manet
Berthe Morisot
Henri de Toulouse-Lautrec