Tehnika AKVAREL

Akvarel dolazi od latinske riječi aqua što znači voda. To je tehnika koja koristi pigmente topive u vodi vezane smolom (prirodnog podrijetla) poznata pod imenom:  gum arabic ili arapska guma. Još su stari Egipćani koristili tehniku sličnu akvarelu. Dekorativne crteže rezbarene u kamenu popunjavali su obojenim prahom i fiksirali vodenom otopinom arapske gume.

Smola

Specifičnost akvarela je lazura tj. proziran sloj boje. Slika se gradi nanošenjem sloj po sloj boje slikajući od svijetlih do tamnih dijelova slike. Akvarel nema bijelu boju. Svijetli tonovi se postižu bjelinom papira ili slabim premazima pigmenata. Ako se želi postići dublji ili tamniji ton, pigment se nanosi intenzivnije i u više slojeva. Akvarel se može slikati mokro na mokro (pigment se nanosi na mokar papir) i mokro na suho (pigment se nanosi na suhi papir). U akvarelu podloga ima veliku ulogu pa je poželjno koristiti papir za akvarel zrnate strukture. Papir dolazi u različitim formatima i različitih kvaliteta. Akvarel kakav poznajemo danas razvio se u 19. st. u okviru engleske slikarske škole. Značajan akvarelist bio je J.M.W. Turner. Akvarel je imao posebnu ulogu na slikarski opus Paul Cézanne, dok je Paul Klee napravio svoja najznačajnija ostvarenja u ovoj tehnici. U hrvatskoj povijesti umjetnosti najznačajniji su akvareli slikarice Slave Raškaj.

 

Paul Cézanne

Slava Raškaj

Paul Klee

J.M.W. Turner